ŽARKO GALETIN: Začarani krug lošeg tržišta

Foto: Privatna arhiva

Ne tražite da vam država određuje cenu, jer ona to ne treba i ne zna da radi

“…Sećate li se filma Dan mrmota? Ko ga je gledao svakako se posle dobrog smeha upitao: Premotavamo li u stvari celog života jedan isti film? Ko ga nije gledao, recimo samo poruku ove komedije koja glasi: Da li smo baš toliko glupi kada dozvoljavamo da nam se uporno u krug ponavljaju iste stvari, iste greške, raspaljuju iste strasti…

Sećate li se poslednjeg protesta naših poljoprivrednika? Da li je to bilo zbog mleka, pšenice, suncokreta, malina, tovljenika…? Uostalom, da li je uopšte važno zbog čega je bilo kada se, kao u pomenutom filmu, iz godine u godinu ponavlja ista priča po istom scenariju i zbog istih razloga. Problem se „rešava“ pregovorima, pa potom dogovorom između naših paora i države. Paori se povlače sa ulica, a država ima privid dobro obavljenog posla. Pa i to je već viđeno. Drugo je pitanje koliko je sve to koštalo naš budžet i da li je sve baš tako moglo da se završi.

Dakle, ako nam se svake godine, sa tek malim nijansama u formama protesta i razloga zbog kojih se izlazi na ulice, ponavlja u principu isti problem, onda definitivno moramo da konstatujemo da je sama država u problemu. Naime, očigledno ne postoji sistemsko rešenje za preventivno delovanje kako se inače vrlo predvidivi protesti ne bi ponavljali iz godine u godinu…”

Poštovani čitaoče, ovo je početak teksta koji sam napisao još septembra 2014. godine. Da li se nešto promenilo? Mislim da nije. Dokaz za to je poslednji slučaj sa malinarima. Hladnjačari u klin, proizvođači u ploču, a ministar balansira. Ne zavidim nikome u ovom konfuznom začaranom krugu. Koliko je nezahvalno uopšte spominjati neku cenu na tako osetljivom tržištu kao što su robe iz sektora poljoprivrede, znaju samo tržišni analitičari i investicioni savetnici. Da raščistimo nešto: vršiti procene tržišnih ili, preciznije, cenovnih dešavanja na osnovu relevantnih tržišnih faktora je jedna stvar, a paušalno govoriti koliko bi cena trebalo da iznosi je sasvim druga stvar. U jedno sam siguran: Na kraju cele priče ili pregovora, ili dogovora, niko neće biti zadovoljan. Svako će se osetiti “zakinutim”. Hladnjačari će biti u ubeđenju da im je država pod pritiskom povećala otkupnu cenu i smanjila zaradu, proizvođači će i dalje tvrditi da im je cena niska, a država (personifikovana u ministru poljoprivrede) će sa zebnjom očekivati sledeći protest, jer je svesna činjenice da za ovaj problem nije pronašla adekvatno sistemsko rešenje.

Iz tih razloga, poštovani poljoprivrednici, uzeo sam sebi za pravo da pokušam da vam u par rečenica objasnim šta je tržište i ko to određuje cene. Tržište je, u najkraćem, jedna velika vaga sa dva tasa na kojoj ponuda i tražnja stoje jedna naspram druge. U uslovima dobro uređenih tržišta niti prodavac niti kupac ne mogu da diktiraju cene isključivo svojom voljom, već će to upravo uraditi tržišna vaga mereći odnos ponude i tražnje. Doduše, istorija poznaje periode kada je isključivi tržišni arbitar bila država i kada je država praktično određivala cene. To tzv. komanditno upravljanje tržištem davna je prošlost i vezuje se za period komunističke, odnosno socijalističke planske privrede. Taj koncept Jugoslavija je napustila još ranih šezdesetih godina prošlog veka, kada je usvojena platforma privredne reforme. Uzgred, donošenjem prvog agrarnog budžeta 1996. godine, napušten je i koncept finansiranja poljoprivrede iz primarne emisije. Potpuni prelazak na model liberalnog kapitalizma, početkom ovog veka, afirmisao je tržište kao isključivi kriterijum za određivanje cena. Zbog toga danas niko, a država najmanje, ne može da uzme sebi za pravo da diktira cene određenih proizvoda, pa makar to bili i poljoprivredni proizvodi. Država je tu da stvori najbolji mogući ambijent za zdravu konkurenciju i poštenu tržišnu utakmicu i da raznim podsticajima podiže kapacitete poljoprivrede. Iz tih razloga, poštovani poljoprivrednici, predlažem vam da pratite tržišna dešavanja, kao i da se edukujete kako čitati tržišne podatke kako biste mogli sami da predviđate kretanje cena. Ne tražite da vam država određuje cenu, jer ona to ne treba i ne zna da radi.

Bavljenje tržišnom analitikom i prognostikom je ozbiljna stvar. Evo samo malog delića zone interesovanja analitičara u ovom trenutku, što između ostalog čini strukturu algoritma za prognozu tržišnih dešavanja: Dakle, ovih dana stručna tržišna javnost je najviše skoncentrisana na vremenske prilike u SAD, imajući u vidu da svi parametri koji se tiču setve jarih useva, kao i vegetativne kondicije ozimih useva, ukazuju na veoma lošu godinu najvećeg svetskog proizvođača primarnih poljoprivrednih proizvoda. Meri se svaka kap kiše u ovoj ekstremno vlažnoj godini u Americi, koja je toliko naudila svim usevima. Svakoga dana izveštaj sa terena utiče i na tržišne učesnike, odnosno na cene. Sa druge strane, pomno se prati svaka izjava predsednika Trampa po pitanju otvorenog trgovinskog rata Kine i SAD, koji je toliko poremetio pre svega tržište soje, da su to osetili svi proizvođači ove uljarice u svetu. Ne bih više o ovome. Samo jedna poruka: oprezno sa lakim izjavama!

Autor: Žarko Galetin, agrarni analitičar (FEECONS 021)