Akademik Dragan Škorić: Selo „traži“ pomoć države

Foto: Privatna arhiva

„Da bi se zaustavilo gašenje sela, naša država mora da promeni stav prema selu i seljanima“

Akademijski odbor Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) za selo, još pre nekoliko godina, počeo je da skreće pažnju javnosti na probleme sa kojima se sukobljava selo u Srbiji. Iz ovog odbora, stigle su, pamte upućeni, prve alarmantne informacije o tome koliko je sela ostalo prazno, kakve su perspektive mladih na selu…

Stigli su, takođe i predlozi kako da se ovo stanje prevlada. Neki od njih su prihvaćeni a Odbor, kako u intervjuu za „AgroFin“ objašnjava akademik Dragan Škorić, njegov predsednik, i dalje nastavlja sa radom, pošto je selu, više nego ikada, potrebna pomoć…

Upravo zbog ovako teške situacije, logično je prvo pitanje, kakva je trenutna situacija na selu u Srbiji?

– Mnoga sela u Srbiji se nalaze u fazi propadanja. Od ukupno 4.709 naselja u Srbiji u 86 odsto njih smanjuje se broj stanovnika. Oko 1.200 sela se nalazi u fazi nestajanja jer u njima živi manje od 100 stanovnika, a i dalje imamo tendenciju smanjenja. U selima Srbije imamo više od 50.000 praznih kuća, a najlošija situacija je u brdsko-planinskim regionima, posebno na jugu i jugoistoku, gde se iz godine u godinu povećava broj praznih kuća. Alarmantno je stanje i u ravničarskim predelima. U Vojvodini, recimo, ima dosta sela sa po 50, pa i do 100 praznih kuća. U Srbiji pošte nema u 2.000 sela, oko 500 sela nema asfaltni put i vezu sa ostalim naseljima, više od 400 sela nema prodavnicu, veoma velik broj sela nema ambulantu i lekara, velik problem čini i velika udaljenost specijalističkih medicinskih ustanova, nedostaju bioskopi i kulturne institucije. Ima, na žalost, još mnogo toga što stvara tužnu sliku o selima Srbije.

Koje je korake potrebno preduzeti kako bi se situacija na selu popravila?

Neophodno je što pre posvetiti selu i poljoprivredi jedno celokupno zasedanje Narodne skupštine Srbije

– Ima mnogo toga što treba preduzeti počev od mesne zajednice, opštine, okruga, pokrajine, Vlade i Skupštine Srbije. Da bi se zaustavilo gašenje sela, naša država mora da promeni stav prema selu i seljanima. Država mora da odgovori na pitanja – Kakvo selo je potrebno Srbiji? Kojim će sredstvima i trendom razvijati selo? Posebno treba doneti zakon o stimulisanju razvoja demografski ugroženih područja, naročito kada je reč o selima i lokalnim zajednicama uz državnu granicu i u brdsko-planinskim područjima. Da bi se nove agrarne reforme i sveobuhvatne socijalne reforme mogle realizovati, potrebno je stvoriti klimu za racionalno korišćenje prirodnih resursa i aktiviranje ljudskih resursa uz potenciranje nove modernije društvene organizacije.

Mi iz Akademijskog odbora SANU za selo, već duže vreme potenciramo da je neophodno što pre posvetiti selu i poljoprivredi jedno celokupno zasedanje Narodne skupštine Srbije, za koje je potrebno dobro pripremiti materijale za raspravu. Na kraju ove sednice neophodno je doneti Deklaraciju o razvoju sa jasno definisanim zadacima i obavezama od mesne zajednice, opštine, okruga, pokrajine i Vlade Srbije.

Koji su najznačajniji problemi koji pritiskaju selo?

– Jedan od najznačajnijih problema je odlazak mladih sa sela, u gradove i u inostranstvo, koji je prisutan u dužem vremenskom periodu. Na ovaj način sela se prazne. Recimo, prema Popisu iz 2011. godine, svaki šesti stanovnik Srbije je stariji od 64 godine, a u selima to je još izraženije. Treba navesti da je najizraženija prosečna starost, veća od 60 godina, u opštinama Crna trava, Gadžin Han i Svrljig, gde imamo više od polovine staračkog stanovništva. Najmlađe stanovništvo je u opštinama Tutin, Novi Pazar i Sjenica. Najugroženiji i najsiromašniji seljani su u samačkim staračkim domaćinstvima.

Jedan od velikih problema u našim selima je i usitnjenost poseda. Prema rezultatima Popisa poljoprivrede 2012. godine, u Srbiji postoje 631.552 poljoprivredna gazdinstva. Dominantno su zastupljena poljoprivredna gazdinstva sa jednim, pa i sa manje od jednog hektara, kojih ima 184.674. Od 1,01 do dva hektara imamo 123.519 gazdinstva, a od 2,01 do pet hektara imamo 182.489 domaćinstava. Na tako malim gazdinstvima nemoguće je organizovati robnu proizvodnju. Gledajući sa ekonomskog aspekta, često niske i nestabilne cene poljoprivrednih proizvoda stavljaju proizvođače u neravnopravan položaj. Samo udruženi mogu se izboriti za bolji položaj.

Koliko je novca potrebno za povratak mladog bračnog para iz grada u selo, odnosno, koliko „košta“ radno mesto u poljoprivredi?

Foto: Privatna arhiva

– Na ovo pitanje najlakše je odgovoriti pozitivnim primerom iz našeg komšiluka – konkretno, iz Rumunije. Vlasti ove države obezbeđuju od 50.000 do 70.000 evra za mladi bračni par koji odluči da zasnuje svoju budućnost na selu. Možda je ovaj primer dobar pokazatelj? Kod nas, koliko znam, počelo se sa 10.000 evra, a to je sigurno malo. Možda je kod nas bolja solucija krenuti sa državnom zemljom. U mestima gde ima državne zemlje dodeliti mladom bračnom paru 20 do 40 hektara, uz povoljne kredite za nabavku mehanizacije za obradu i nabavku opreme za proizvodnju finalnih proizvoda. U brdsko-planinskim regionima gde ima najviše napuštenih oraničnih površina, livada i pašnjaka, zakonom regulisati mogućnost dodele ovih materijalnih dobara mladim bračnim parovima koji žele da zasnuju porodicu i rade na selu. Naravno uz povoljne bankarske kredite za nabavku mehanizacije, osnovnog stada i opreme za preradu u finalne proizvode.

Treba imati na umu da danas, a posebno u narednom periodu, poljoprivredni proizvođač mora da bude pre svega obrazovan i poslovan čovek. On mora dobro da poznaje tehnologiju proizvodnje, organizaciju poslovanja, kvalitet dobijenih proizvoda, zdravstvenu ispravnost proizvoda, ekonomiju proizvodnje i tržište. To jedino može mlad i obrazovan čovek. Zato kod nas, u budućnosti treba se osloniti na mlade i stvoriti im uslove za savremen život na selu. Permanentno obrazovanje treba razviti kao preduslov za opstanak sela i mladih u njima.

Kakvi su rezultati dosadašnjih mera koje su državne vlasti preduzele kako bi stimulisali mlade ljude da ostanu na selu, ili da se vrate?

Potrebno je pokušati i sa ukrupnjavanjem sela, odnosno, sa stvaranjem agrarnih gradića

– Sigurno da finansijska sredstva koja država daje putem podsticaja u poljoprivredi i ruralnom razvoju imaju određena pozitivna pomeranja u poljoprivredi. Ali ako gledamo malo šire to nije dovoljno. Sela su i dalje zaostala i mladi ih napuštaju. Nama treba sveobuhvatna strategija o oporavku sela i vizija šta postupno uraditi. Treba krenuti od ulaganja u infrastrukturu, škole, obdaništa, pošte, ambulante sa lekarima, kulturne institucije i razvijati ljubav za život na selu od predškolskog uzrasta. Nova radna mesta su uslov za opstanak mladih na selu. Potrebno je pokušati i sa ukrupnjavanjem sela, odnosno, sa stvaranjem agrarnih gradića, i sa boljim korišćenjem postojećih prirodnih resursa. Dobro je da su to shvatile i određene političke strukture, ali, na žalost, to je još uvek nedovoljno. Treba pripremati i osposobiti mlade ljude na selu da konkurišu za međunarodna sredstva. Recimo, počinje korišćenje novca iz pretpristupnih fondova EU-IPARD. Koliko smo osposobili mladih ljudi da znaju da apliciraju za ova sredstva? Kako pomoći mladima da ostanu na selu je i promena odnosa prema selu, a to je horizontalno i vertikalno udruživanje u zadruge, akcionarska društva, poslovna udruženja i druge oblike udruživanja.

Akademijski odbor SANU za selo još 2012. godine je štampao brošuru „Kako i zašto formirati zemljoradničke zadruge“. Ovaj priručnik je štampan u 50.000 primeraka i podeljen po selima Srbije. Kada je prošle godine ministar Milan Krkobabić osnovao projekat „500 zadruga u 500 sela“, mi smo se pridružili odmah. U prošloj godini je osnovano 180 novih zadruga. Bespovratna sredstva su dobile 22 zadruge, više nije moglo, jer su sredstva bila veoma ograničena. Vlada Srbije za ovu godinu je namenski za zadruge obezbedila 820 miliona dinara. Evo prilike da se udruže naši seljani. Udruženi i na malim posedima mogu zajednički postati robni proizvođači. Udruženi mogu formirati i prerađivačke kapacitete za finalne proizvode, pa je i to mogućnost i za nova radna mesta i ostanak mladih na selu. Ove godine počeće i vertikalno udruživanje zadruga u složene zadruge, kako bi ojačali i proširili svoje delatnosti. Ima šanse za oporavak naših sela, ali nam trebaju sveobuhvatne zajedničke akcije, ljudi od znanja i spremnih za pozitivne promene.