Povrtarima krompir neisplativ za proizvodnju

Foto: Pixabay

Ulaganje po hektaru kreće se između 3.500 i 5.000 evra, a to malo koji proizvođač, pogotovo oni sa većim površinama, može finansijski da podnese

Vest da uvozimo krompir iz Rusije i da u maloprodaji dostiže cenu od 150 dinara za kilogram, zvuči gotovo nestvarno. Povrće koje smo sve donedavno, zbog velikih proizvodnih viškova, bacali na pijacama, sada je skuplje i od banana! Ovaj slučaj, kako za proizvođače, stručnjake i, naravno, potrošače, otvara brojna pitanja na koje malo ko već deceniju i kusur godina unazad, ima validan odgovor. Od mnoštva nepoznanica najviše intrigira pitanje: kako i zašto smo, pored naših kvalitetnih i priznatih sorti, dobrih proizvođača, uopšte došli u situaciju da uvozimo krompir ne samo iz Rusije već i Holandije, Belgije, Nemačke… koji plaćamo milionima evra?

Odgovor je u suštini jednostavan i svodi se na prostu činjenicu da su nam krompirišta sa 100.000 hektara (1970. godine) bukvalno prepolovljena, svedena su na 40.000-50.000 hektara, koliko je bilo lane. Godišnji pad proizvodnje ovog povrća na republičkom nivou iznosi 4,49%, dok je taj trend u Vojvodini još drastičniji – 8,7 posto. U korak s tim količinski je rapidno opao i ukupno proizveden rod. Poslednjih desetak godina prosečno je rodilo 790.000 tona po sezoni, a u Vojvodini je prošle godine zabeležen najniži prinos u poslednjih 20 godina – 155.000 tona ili 75 kilograma po glavi stanovnika.

Sve što se događa sa krompirom za bolje poznavaoce prilika nije veliko iznenađenje, već očekivani scenario. Pogotovo zbog činjenice što smo, zabranom izvoza u zemlje Evropske unije (2000–2012), usled pojave prstenaste truleži, u proizvodnji ove povrtarske kulture izgubili trku sa svetom. To se prvenstveno odnosi na proizvodnju semenskog krompira gde smo u velikom zaostatku u odnosu na Holandiju, Francusku, Nemačku… Samo lane, da podsetimo, uvezli smo više od 5.000 tona semenskog krompira i za to platili šest miliona evra. Apsurd je da smo taj isti semenski krompir, daleko kvalitetniji, do pre desetak godina proizvodili u Centru za krompir „Guča“ u Guči, ali je on, pod pritiskom uvoznog lobija i monopolista na tržištu, prestao sa radom!

Činjenica je da od izvoznika postajemo zavisni uvoznici, a spirala pada proizvodnje sve je izraženija. Suština priče o krompiru, po oceni stručnjaka, jeste da je za povrtare njegova proizvodnja postala neisplativa i skupa. Ulaganje po hektaru u ovom momentu kreće se između 3.500 i 5.000 evra! To malo koji proizvođač, a pogotovo oni sa većim površinama, može finansijski da podnese. Uz velika izdvajanja za seme i svu potrebnu agrotehniku i kreditno zaduženje kod banaka, proizvođačima veliki rizik predstavljaju nesigurna cena, neorganizovan otkup i izvoz, nelojalna konkurencija iz Albanije, Makedonije…

Foto: Pixabay

Šta je potrebno uraditi da krompir koji se na našim prostorima uzgaja već više od dva veka, povrati izgubljenu reputaciju? Stručnjaci su jedinstveni u oceni da je, pre svega, neophodna pomoć države kroz povećanje subvencija i stimulisanje povrtara za proizvodnju. To nije sporno, ali ništa manje nije važno da se semenskom materijalu posveti daleko veća pažnja. Sve donedavno dičili smo se kvalitetnim sortama ivanjičkog i zlatiborskog krompira, ali su one u međuvremenu iščezle iz proizvodnog asortimana naših povrtara. Primat sada drže holandske i nemačke sorte, za proizvođače mnogo izdašnije, ali za potrošače ne i kvalitetnije.

Povratak odomaćenim sortama, smatraju stručnjaci, jedno je od rešenja za posrnulu proizvodnju krompira, kako semenskog tako i merkantilnog. Podizanje pogona za preradu, proizvodnja pomfrita i čipseva takođe bi doprinelo sigurnosti proizvođača i njihovom opredeljenju da seju krompir.