Svakog leta ista priča: Otkup voća van kontrole

Foto: Pixabay

Umesto da budu glavni „nosioci igre“ proizvođači su, nažalost, i dalje samo sirovinci, bez bilo kakvog uticaja na otkupnu cenu koju diktiraju hladnjačari i izvoznici

Priča o ceni voća u Srbiji već godinama je kompleksna i ne pogađa, kako bi se na prvi pogled moglo zaključiti, samo malinare. Oni su najglasniji jer državi od izvoza godišnje donesu oko sto miliona evra, a trenutno aktuelna otkupna cena, 120-145 dinara, koju diktiraju hladnjačari, zauzvrat ne garantuje im ni minimum zarade. Veliko nezadovoljstvo cenom svojih proizvoda svakodnevnim protestima i saopštenjima, isto tako izražavaju i proizvođači višnje, kupine, jabuke… Revoltirani voćari, čak i pojedina njihova udruženja, zbog niske cene, predlažu čak da se rod u voćnjacima ne bere! To se, na sreću, još nije dogodilo, osim možda u sporadičnim slučajevima, što je zanemarljivo.

Razrađeni scenario sa otkupnom cenom voća, očito, ponavlja se svake godine, a isto tako i nezadovoljstvo voćara. Nestabilnost proizvodnje i cenovna klackalica gore-dole konstantno unose veliku pometnju u voćarskom lancu: proizvođači – otkupljivači – hladnjačari – trgovci – izvoznici. Štetu, nažalost, trpe svi, a najviše svakako voćari. Sve to, naravno, ukazuje na nesređeno tržište, što je velika kočnica za razvoj sveukupnog voćarstva. Cenu voća, kao svuda u svetu, određuje tržište, a njime u Srbiji, zna se, vladaju otkupljivači, hladnjačari, nakupci… Njihova logika je jednostavna: kupi jeftinije, prodaj skuplje, razliku strpaj u svoj džep! Proizvođači voća to dobro znaju i umesto da budu glavni „nosioci igre“, nažalost, i dalje su samo sirovinci, bez bilo kakvog uticaja na otkupnu cenu.

Otkup voća je nesporno najbolnija tačka u ukupnom lancu voćarske proizvodnje i prometa. Neretko se dešava da se na početku sezone branja formira jedna cena, a na kraju dobije sasvim druga, mnogo nepovoljnija, a vrlo retko je obrnuto. Ove godine to je slučaj sa oblačinskom višnjom gde se proizvođačima, pre berbe, obećavala akontna cena od 50, a sa predajom prvog roda završilo sa ponižavajućom od 30-35 dinara za kilogram! Slično se lane dešavalo i sa šljivom, kupinom, jabukom… Zbog svega toga u ovom momentu niko od otkupljivača i voćara ne usuđuje se da prognozira šta će biti sa cenom voća koje stiže…

Pad otkupnih cena voća na domaćem tržištu, usled krize i pojačanog uvoza, istovremeno deli sudbinu sa padom cena voća širom Evrope. Na svojoj koži to su najviše osetili malinari, ali i hladnjačari koji se nisu na vreme prestrojili na ino-tržištu pa im je na lageru ostalo bezmalo 15.000 tona smrznute maline od lane. To se neminovno reflektovalo na otkupnu cenu ovogodišnjeg roda, što je podstaklo malinarsku krizu. Sve to uslovilo je da, bezbroj puta ojađeni i prevareni voćari, nažalost, nikom ne veruju, ponajmanje hladnjačarima, a isto tako ni nadležnim državnim organima, zbog nedovoljne zaštite njihovih interesa kao proizvođača.

Znajući sve to postavlja se pitanje: može li se stati na put obezvređivanju otkupne cene voća i boljem položaju voćara na tržištu? Naravno da izlaza ima, a odgovor, pre svega, leži u međusobnom dogovoru voćara oko postizanja minimalne i maksimalne cene, ali i većem angažovanju države i njen uticaj na otkupljivače i izvoznike. Naravno, ne da utiče na tržište i cene, već da obezbedi ambijent za bolju kontrolu otkupa voća, kao što će, kako je najavljeno, biti sa inspekcijskim nadzorom prodaje maline i višnje.

Dok država smišlja kako da doskoči nakupcima i hladnjačarima voćari bi, ako žele boljitak na duži rok, trebalo prvo da, u nastupu prema otkupljivačima, pomognu sami sebi. Organizovani u voćarske zadruge, jedinstveni i solidarni, uradili bi kudikamo više na poboljšanju svoje proizvođačke i tržišne pozicije nego što je ona sada. Evropska iskustva voćarskih zadruga, pogotovo u Holandiji, Italiji i austrijskom Južnom Tirolu, gde svaki voćar ima zagarantovan otkup i zaradu, nedvosmisleno govore da ključ uspeha leži u dobroj organizaciji, marketingu, a pre svega u stvaranju poverenja jedne u druge. Toga kod nas među voćarima, ruku na srce, nema u dovoljnoj meri, čime (ne)svesno i sami doprinose otkupu voća na njihovu štetu.