Nedostaje predvidivost i mogućnost planiranja

Vojislav Malešev, Foto: Medija centar Beograd

Vojislav Malešev, poznati poljoprivrednik iz Kaća o iskustvima sa podsticajima, kreditima, subvencijama…

Kada je, sada već davne 2004. godine Ministarstvo poljoprivrede ponudilo mogućnost da se registruju poljoprivredna gazdinstva i da se uzmu subvencionisani bankarski krediti za podršku poljoprivredi, prvi se na ovaj korak odlučio upravo Vojislav Malešev, poznati ratar iz Kaća.

Od tada je, kako priča, „u sistemu“, i koristi podsticaje, subvencije, a takođe i bankarske kredite, kako bi obnovio mehanizaciju, unapredio i organizovao proizvodnju. Njegova iskustva, međutim, nisu sjajna…

– Ne mogu da kažem, podršku imamo, ali, to ne znači da nam je mnogo lakše – objašnjava Malešev. – Najviše nam smeta upravo nedoslednost, odnosno, nedostatak dugoročnog plana dodele subvencija, i samim tim, to što nemamo mogućnost da planiramo, posebno neke veće nabavke i investicije.

Probleme poljoprivrednicima, kako kaže Malešev, pravi i spora administracija, pošto se pravilnici za subvencije i slična davanja dosta dugo čekaju, a često i zakasne, posebno, kada su u pitanju sezonski radovi.

– Sada su aktuelne subvencije za nabavku poljoprivrednih mašina, kako pogonskih, tako i priključnih, a može da se dobije i povraćaj 50 odsto uloženih sredstava – podseća Malešev. – Niko, međutim, nije razmišljao o tome da je za nabavku sejačica, koje su trenutno najpotrebnije, već kasno, a i da je, na primer, kupovina traktora ozbiljna investicija, o kojoj se razmišlja više meseci, a isto toliko se prikupljaju pare. Samim tim, bilo bi jako dobro kada bismo znali da li će iste takve subvencije „važiti“ i sledeće godine.

Malešev, takođe, napominje kako imamo zakon koji tretira ovu oblast, ali, kako, u isto vreme, zakon ima odredbu koja predviđa da preciznije određuje načine subvencionisanja, tako da se, samim tim, gubi predvidivost.

– Ministri se dosta često menjaju, i svaki ima svoje planove i ideje, a na nama je da pokušavamo da ih „pratimo“ – kaže Malešev. – Naravno, poljoprivreda je takva delatnost koja ne trpi tako česte promene, pa to, samim tim, dovodi do ozbiljnih problema. O tome, kako mnoge subvencije imaju često samo populistički karakter, ili karakter socijalnog davanja, i da se pripremaju tako da se sa što manje novca podmiri što više poljoprivrednika, jasno je u kakvoj se situaciji nalazimo.

Dodatne probleme, dodaje Malešev, poljoprivrednicima pravi i to što se često subvencioniše nabavka sredstava koja su davno „zaboravljena“ na savremenim gazdinstvima.

– Teško je naći farmu koja koristi kante za mleko, a i njihova nabavka se subvencioniše – nabraja Malešev. – O tome, da je, za nas, ratare, predviđena i subvencija za nabavku drljača ili plugova sa jednom, i dve brazde, koje niko ne koristi, ne treba ni da pričam, kao što ne treba da pominjem ni subvencionisanu nabavku goriva, jer je površina od 20 hektara, za ozbiljnog poljoprivrednika, u najmanju ruku smešna… Naravno, svaka od subvencija se široko promoviše u javnosti, tako da se, često, kod manje upućenih, može čuti pitanje zašto se to poljoprivrednici bune, a od države dobijaju baš mnogo para. U isto vreme, sve smo dalje od toga da se za poljoprivredu izdvaja pet odsto državnog budžeta, a mi, siguran sam, kroz poreze i ostala davanja, u budžet uplatimo daleko više novca…


IPARD – ZA VELIKE

Ni subvencije koje nudi EU, kroz IPARD sistem, kako ocenjuje Malešev, neće mnogo pomoći poljoprivrednicima.

– Kada se pogleda, koji iznosi se pominju, vidi se da samo Mađarska, za podršku Mađarima u Vojvodini izdvaja daleko više para – ukazuje Malešev. – Uz to, treba imati u vidu, da je za nas, male proizvođače, sistem konkurisanja komplikovan, a i da je, na primer u Hrvatskoj, najveći korisnik subvencija EU, bio upravo Agrokor…

(Tekst objavljen u časopisu AgroFin br. 1 u maju 2017)