Bikovi za Tursku spremni, kupaca nema…

Foto: Pixabay

Domaće klanice, koristeći novonastalu situaciju, rapidno snizile otkupne cene junadi i praktično ucenjuju stočare

Ministarstvo poljoprivrede je, ohrabreno lanjskim dobrim izvoznim rezultatima goveđeg mesa u Tursku, za ovu godinu povećalo kvotu sa 5.000 na 10.000 tona. Povuklo je to stočare u Vojvodini i centralnoj Srbiji da odvažnije krenu u proizvodnju bikova, posebno jer su, sa 10.000 na 15.000 dinara, povećane subvencije po utovljenom grlu isporučenom ovlašćenoj klanici. Baš kada su se proizvođači ponadali da su, konačno, i kod nas za tovno govedarstvo stigli bolji dani, usledio je hladan tuš. Iznenadni i neplanirani, a od nadležnih državnih organa neobjašnjivi, zastoj izvoza junetine u Tursku trenutno stvara brojne probleme stočarima. Veća ponuda na tržištu uslovila je nagli pad otkupne cene sa 2,30-2,50 na dva i manje evra za kilogram žive mere, dok je cena teladi ostala praktično ista.

Da je izvoz junećeg mesa poremetio domaće tržište sada je i laiku jasno, ali ostaje, bar zvanično, neobjašnjeno zašto se došlo u takvu situaciju. Stručnjaci smatraju da su se, ambicioznim planom izvoza u Tursku, mnogi preračunali. Sa velikom dozom skeptičnosti je prihvaćeno da će kontingent od 5.000 tona uopšte biti ispunjen. Međutim, kada je to zvanično potvrđeno, i krenulo se sa realizacijom tranše od 10.000 tona, izvoz je odjednom obustavljen! Među bolje upućenim u celu problematiku kruži priča da su Turci tražili dugoročan bescarinski ugovor koji podrazumeva da i deo njihovih investitora uđe u Srbiju i bavi se preradom junećeg mesa. Sa druge strane, naši nadležni državni organi, pre bilo kakvog potpisivanja međudržavnog ugovora na duži rok, žele konkretnije i podrobnije da razmotre takvu ponudu, što je praktično i uslovilo „izvozni vakuum“.

Sve što se dešava sa aktuelnim izvozom junećeg mesa u Tursku najviše, naravno, pogađa odgajivače i tovljače junadi. Pojedina udruženja stočara, čiji članovi u ovom momentu imaju spremne bikove za izvoz, sada su na cedilu. Privremeno je obustavljena predaja grla za izvoz po dogovorenoj ceni, stala je i prodaja na Kosovu zbog poznatih taksi, a domaće klanice, koristeći novonastalu situaciju, rapidno su snizile otkupne cene. To je i razumljivo jer ponuda na tržištu je kudikamo veća od potražnje, ali uprkos tome cena junećeg mesa u maloprodajnim objektima i dalje je visoka. Nadležni u Ministarstvu poljoprivrede apeluju na tovljače za strpljenje, jer se uskoro očekuje potpisivanje međudržavnog ugovora sa Turskom i nastavak izvoza junećeg mesa u kontinuitetu i bez prekida.

Da li će tako biti i ostvariti se dogovoren izvoz od 10.000 tona – ostaje da se vidi. Van svake sumnje je da je srpsko-turski aranžman kao i lanjski sa Kinom oko izvoza jagnjadi veliki podstrek za celokupan stočarski sektor. Stručnjaci, agroekonomisti, kao i sami proizvođači ovom nastojanju države da stimuliše izvoz daju nedvosmislenu podršku, ali istovremeno izražavaju i određenu dozu rezerve u (ne)mogućnost njegove brze realizacije. Tim pre što junećeg mesa nemamo dovoljno ni za domaće tržište, a kamoli za kontinuirani izvoz. Da bi se odvijao bez zastoja i obuhvatio još najmanje dva strana tržišta, po mišljenju eksperata, trebalo bi, u ovom momentu, da imamo bar 1.500.000-2.000.000 krava, ali, nažalost, nemamo ni deseti deo toga.

Nema sumnje da je izvoz junećeg mesa na tursko, kao i ostala tržišta, za nas, kao malu zemlju sa devastiranim stočnim fondom, u ovom momentu veliki zalogaj. Istovremeno je i test naše sveukupne spremnosti da se, najbolje što možemo, organizujemo kako bi izvoz mogao da traje u kontinuitetu, pa i sa kvotom većom od 10.000 tona. To se prvenstveno odnosi na kompletan proizvodno-otkupljivački lanac kao i na same odgajivače, proizvođače stočne hrane, klaničnu industriju, laboratorije za ispitivanje kvaliteta, ali i državu.