Zrnu raste cena, ne i kvalitet

Foto: Pixabay

Većina naših skladištara nema uslove za selekciju žita po kvalitetu kao ni uređaje za brzo određivanje sadržaja proteina

Hlebno zrno, po vestima sa novosadske Produktne berze, cenovno se nalazi na najvišem nivou još od marta 2015. godine. U odnosu na lane u ovo vreme, trenutno prometovana cena zrna od 20,70 dinara (22,77 sa PDV-om) viša je za 13 odsto! Konstantan rast cene pšenice uzrokovan je, najviše zbog suše, većom tražnjom na globalnom tržištu. U našim uslovima realno ne odražava se mnogo na povećanje izvoza prvenstveno zbog nedostatka kvalitetne pšenice. Nije sporno da spadamo među deset najvećih izvoznika pšenice u svetu (podatak s nedavno održanog GLOBAL GRAIN u Ženevi). Beležimo i izuzetno visoke prinose po hektaru, po čemu smo sigurno među vodećim u regionu. Ali, uprkos tome, hlebno zrno nam se ne odlikuje odgovarajućim proteinskim sastavom i energetskom vrednošću koji su glavni parametri za ocenu kvaliteta pšenice.

Kao što je poznato, u Srbiji se u proizvodnji pšenice na sortnoj listi nalaze 183 sorte, a u upotrebi je 90. Izbor sorti i semena koje seju na svojim njivama određuju sami proizvođači i na njima je, ocena je stručnjaka, praktično najveća odgovornost za kvalitet zrna. Sve donedavno, usled izrazito niske otkupne cene, ratari nisu imali motiv da seju visokokvalitetne sorte koje traže veće ulaganje, već su se uglavnom opredeljivali za one nižeg kvaliteta. To je automatski značilo da je i sam kvalitet brašna i hleba od takvih sorti znatno lošiji. Kod nas na tržištu to je nekako moglo da prođe, ali u svetu to „ne pije vodu“. Slovenci su, podsetimo se, svojevremeno, upravo iz tih razloga, prestali da kupuju našu pšenicu i okrenuli se drugim proizvođačima sa kvalitetnijim sortama.

Na sve to, u odnosu na druge veće izvoznike, žito još uvek ne razvrstavamo po kvalitetnim grupama. Nije retkost da se u izvoznom kontingentu nađu količine koje, po parametrima kvaliteta, više odgovaraju pšenici za stoku nego za ljudsku upotrebu! Uobičajena praksa u većini naših silosa jeste da se prilikom prijema pšenice meri samo vlaga i masa, a sva zrna, bez obzira na kvalitet, idu u jedan usipni koš.

– Najveći broj naših skladištara, nažalost, nema uslove za selekciju pšenice po kvalitetu. Za to je neophodno da minimalno poseduju bar dva usipna koša, a najbolje je tri. Isto tako, otkupljivači pšenice treba da imaju laboratorijsku opremu za ispitivanje kvaliteta zrnastih kultura, u prvom redu uređaj za brzo određivanje sadržaja proteina na bazi infracrvene spektroskopije kao i aparat za utvrđivanje proklijalih zrna, kaže za AgroFin Zdravko Šajatović, direktor Udruženja „Žitounija“, čijih 14 članova godišnje proizvede oko pola miliona tone pšenice i raspolaže skladišnim kapacitetom koji prelazi 800.000 tona.

Tehničko-tehnološka opremljenost skladišta i silosa, za naše prilike, veoma je skupa. Iz tih razloga većina skladištara i dalje uglavnom radi samo analize hektolitarske mase i vlažnosti zrna i ne usuđuje se da uzme kredite i opremi laboratorije modernijim uređajima iako Ministarstvo poljoprivrede subvencioniše 50 odsto od uloženih sredstava.

Zemljoradnička zadruga „Mrkšićevi salaši“ iz Srpskog Itebeja jedna je od retkih koja ima sve uslove za nesmetanu primenu novog pravilnika o kvalitetu žita. Zadružni silos ima dva usipna koša, 33 ćelije i potpuno je tehnički-tehnološki opremljen najsavremenijom opremom za razvrstavanje pšenice po kvalitetu.

– Zahvaljujući tome u prilici smo da već više od desetak godina sortiramo zrna po kvalitetu, prvenstveno na bazi proteinskog sastava i klijavosti zrna, ali i svih ostalih parametara, kaže direktor zadruge Voja Mrkšić i dodaje da zadruga time postiže bolju cenu na tržištu i istovremeno obezbeđuje dobar kvalitet brašna za sopstvenu pekaru i proizvodnju peciva.

Ilustracija, Foto: Pixabay

Početkom godine počela je primena Pravilnika o kvalitetu žita, mlinskih i pekarskih proizvoda i testenina. Ovaj Pravilnik Ministarstvo poljoprivrede donelo je još 19. avgusta 2016. godine, ali njegova primena nije nimalo jednostavna. U svakom slučaju, pozitivno je što pravilnik postoji i služi kao orijentir za proizvodnju i razvrstavanje kvalitetnog od nekvalitetnog zrna. Proizvođačima, zbog sve veće potražnje i cene pšenice na tržištu, to samo može da ide u prilog, a nikako na štetu.


BERZANSKA KLASIFIKACIJA PŠENICE

Nepostojanje jedinstvenog pravilnika za klasifikaciju pšenice do prošle godine bio je jedan od ključnih problema berzanske i vanberzanske trgovine u Produktnoj berzi u Novom Sadu. Lane je, na inicijativu ove berzanske kuće i uz učešće svih relevantnih faktora u proizvodnji i prometu pšenice, kao i predstavnika Ministarstva poljoprivrede i Pokrajinskog sekretarijata za poljoprivredu, usaglašena jedinstvena klasifikacija. Uz sve validne parametre, na berzi se sada jasno definiše i razgraničava žito na tri klase kvaliteta kao i pšenicu za stočnu ishranu. Liniju razgraničenja po klasama čine sadržaj proteina u zrnu, procenat vlage, broja padanja, hektolitarska težina, procenat glutena, primesa…