Plantažni zasadi lešnika niču širom Srbije, najviše u Vojvodini

U Srbiji se u poslednjoj deceniji tiho razvija jedna od najperspektivnijih voćarskih grana. Plantažni zasadi lešnika niču širom zemlje, moderna tehnologija ulazi u proizvodnju, a strana i domaća konditorska industrija sve snažnije gleda ka našim voćnjacima. Lešnik više nije samo kultura iz dvorišta, već stub profesionalne poljoprivrede i izvozni adut, prenosi portal Domaćinska kuća-

I ako prirodni uslovi u centralnoj Srbiji najviše pogoduju lešniku, najveće površine danas se nalaze u Vojvodini, gde su dominantni moderni, plantažni zasadi. Prema statističkim podacima, u Vojvodini je koncentrisano 44 odsto svih zasada, zatim slede Južna i Istočna Srbija sa 24 odsto i Šumadija i Zapadna Srbija sa 23 odsto. Ova prostorna odrednica otkriva važan trend: blizina obradivih površina, infrastrukture i prerađivačkih kapaciteta sve više određuje karte u voćarstvu.

Površine pod lešnikom godinama rastu. U 2024. godini pod lešnikom je bilo 8.718 hektara, dok je 2017.  iznosila 3.218 hektara. To znači da je Srbija u sedam godina više nego udvostručila proizvodne kapacitete. Ipak, ovako brz razvoj pratio je i jedan izazov – vremenske prilike i mlada struktura zasada donele su kolebanja u prinosima.

U 2024. godini proizvedeno je 8.910 tona lešnika, što je pad od trinaest odsto u odnosu na prethodnu godinu, ali i dalje solidan nivo imajući u vidu da plantaži postepeno ulaze u puni rod.

Posebno zanimljiva je spoljnotrgovinska slika. Srpski lešnik, prepoznat po kvalitetu, sve više osvaja tržišta. U 2024. godini izvezeno je 1.759 tona, najviše u Italiju, a vrednost izvoza dostigla je 5,7 miliona evra. Značajan iskorak desio se nakon 2021. godine, kada su u pun rod ušli zasadi podignuti u okviru velikih investicija u proizvodnju sadnog materijala i plantažne zasade. Najveći svetski kupac, kompanija „Ferero“, već godinama snažno podržava razvoj domaćeg uzgoja kroz svoju kompaniju u Srbiji. To je donelo stabilan otkup, znanje i sigurnost proizvođačima, ali i pozicioniralo Srbiju kao sve važnijeg igrača na evropskoj mapi lešnika.

Ipak, kada je reč o tržištu, Srbija i dalje uvozi deo potrebnih količina. Tokom 2024. godine uvezeno je 740 tona, uglavnom iz Turske, što ukazuje da domaća proizvodnja još nije dostigla puni potencijal i da je prostor za rast značajan. Tražnja globalne konditorske industrije, koja troši tri četvrtine svetske proizvodnje lešnika, obezbeđuje stabilnu perspektivu. To je jedna od retkih voćarskih kultura za koju se može reći da će svaki kvalitetan, tržišno orijentisan proizvod naći put do kupca.

K. R.