Proizvođači gube interes za pasulj, najviše ga ima u Vojvodini

Tokom posta prodaja pasulja raste, a poslednjih nedelja njegova cena primetno je porasla na pijacama u Srbiji. Praktično, približila se ceni svinjskog mesa, ponegde je čak i viša, dok je ovo povrće odavno skuplje od piletine.

Već standardno, najskuplje beli pasulj plaćaju Beograđani 600 dinara po kilogramu, koliko je koštao na jednoj od centralnih gradskih pijaca.

Prema izveštaju za proteklu sedmicu Sistema tržišnih informacija Srbije (STIPS), potrošači u Pirotu i Subotici morali su da izdvoje 500 dinara, dok je pasulj bio najjeftiniji na tezgama u Kikindi i Požarevcu, 380, odnosno 350 dinara.

Reklo bi se da je vrtoglavi rast cene ovog povrća još jedna nelogičnost na tržištu, ali po objašnjenju stručnjaka postoji mnogo razloga zbog kojih ni pasulj više nije tako jeftin. Osnovni je to što se domaće površine pod pasuljem smanjuju, a znatne količine stižu iz uvoza.

U našoj zemlji prosečna godišnja potrošnja pasulja po stanovniku približno je deset kilograma. Ova količina je za šest do osam kilograma manja nego najprodavanijih kategorija mesa – piletine i svinjskog. Ali je zato potrošnja pasulja znatno veća od količine junećeg mesa koje godišnje kupi prosečan potrošač.

Prema zvaničnim podacima Republičkog zavoda za statistiku, površine pod pasuljem u 2023. bile su za oko 18,5 odsto manje u odnosu na prethodnu godinu. Na 7.035 hektara proizvedeno je 7.865 tona, neznatno manje u odnosu na 2022. sa prosečnim prinosom od 1,1 tonu po hektaru. Najviši prinos ostvaren je u Vojvodini. Međutim, u severnoj pokrajini nalazi se svega deset odsto od ukupnih površina pod ovom kulturom.

Kako su u Privrednoj komori Srbije (PKS) rekli za „Politiku“, proizvodnja domaćih sorti beleži pad iz više razloga: nedovoljne upotrebe sertifikovanog semena, nedovoljnog navodnjavanja površina pod ovom kulturom, ali i zbog problema sa bolestima i klimatskim promenama.

„Naši povrtari gube interesovanje za proizvodnju pasulja zbog visokih troškova inputa i niskih prinosa“, navode u PKS i napominju da ima potencijala za obnovu proizvodnje, ali uz adekvatnu primenu tehnika gajenja, novih tehnologija i edukaciju proizvođača.

B. K.